Održivo gospodarenje otpadom

Održivo gospodarenje otpadom u prvom redu pretpostavlja razvoj cjelovitog sustava. upravo je cjelovitost najteže postići, što zbog otpora javnosti i nerazumijevanja problematike otpada, što zbog nekih utopijskih rješenja koja se nude. činjenica je da cirkularni ili kružni sustavi predstavljaju vrlo dobru alternativu linearnim sustavima ili, još bolje rečeno, ta su dva sustava u cijelosti na suprotnim stranama. tradicionalni linearni sustav predstavlja upravo ono što najmanje želimo, a to je iskorištavanje ili, još gore, iscrpljivanje resursa i sirovina. u takvom sustavu proizvod nakon njegove upotrebe bacamo, najčešće odlažemo na odlagališta i tako prekidamo mogućnost njegova povratka u proizvodni proces. suprotno je tom procesu vraćanje upotrijebljenih proizvoda u ponovnu upotrebu, gdje se preko sekundarnih sirovina i energije iz njih crpe vrijedna svojstva. to nas vodi i sprječavanju nastanka otpada jer se proizvodnja mijenja, dizajn proizvoda prilagođava se ekološkim standardima, lakše se ponovno upotrebljavaju otpadni materijali, a tek na kraju, kad iscrpimo sve mogućnosti, ostatkom se koristimo za proizvodnju energije. najmanje je poželjan dio sustava, na dnu hijerarhije gospodarenja otpadom, odlaganje. nažalost, republika Hrvatska nije svijetao primjer. naime, mi odlažemo više od dvije trećine otpada, dok je europski prosjek jedna trećina, a napredne zemlje poput austrije, danske i njemačke odlažu tek 2 do 3 % komunalnog otpada. da bismo promijenili ovaj negativan trend, potrebno je podići stopu recikliranja s današnjih 8 % na barem 50 %. Pitanje koliko će nam vremena biti potrebno ipak ostaje otvoreno.